Mirzana Pašić Kodrić: LIRSKA SUBJEKTA (o flertu i odanosti) i z b o r

mirzana_o


Flert i odanost

Oprosti mi, Hercegovino,
malo jesam flertovala s kesicom puter-kokica u Arizoni,
limenkom Pepsija iz Phoenixa uz nemasni hamburger u McDonald’su.
Znaš, baš tamo,
gdje je Beyonse radnim danima
skidala i boju s McDonald’s stolica,
a Rihanna vikendom nazdravljala autima
što stolice ne trebaju
dok preko mikrofona
odvoze svoj ručak.
Oprosti mi, Hercegovino,
malo sam flertovala,
flertovala jesam,
ali se nisam, Hercegovino moja,
ni u autu,
ni na plastičnom tanjiru,
ni radnim danima,
ni za vikend,
udavila svojom slobodom.
I bijesna na tebe i tvoje cijelo pleme,
samo tebi, uvijek sam se gladna vraćala,
da iz tvoje loze,
sita i zapeta,
rodim svoj grozd.


Klinika s pola srca

Tuku centar bolesnih s pola srca
klompe teških sestara što silovito jašu hodnike,
nesebične u darivanju bobičastih iluzija
i pokoje flaše za vene da nazdravi prahu od riže i krompiru iz praha.
Kome je nafake, tome je i lijeka – mrmlja i starac od praha
što ga je prah pojeo, pa kao čestica leti zrakom naredbi,
prisutan u redu novca ili provjerenog poznanstva.
Nečiji, a ničiji,
leti i čeka
tek pokoju Majku Veroniku što samo u oba života vjeruje.
Da mu vokmenom sluša arterije, vene i sudove
što tišinom sviraju: Kome je nafake, tome je i lijeka.
Sve je staro u mrtvačnici s pola srca
dugovi, donacije, pacijenti,
i Majka Veronika što samo u oba života vjeruje.
Starac još leti.
Eto sad u inat puši i cigare.
Po dim poklanja svim antismokerima dok mljackaju dupli hamburger i
prozakom zdravi
tjeraju sablje duhanske kuge kojom bi ih sve zarazio.
Kome je nafake, tome je i lijeka, namiguje mu,
Majka Veronika što samo u oba života vjeruje.

Lirska subjekta

Smušena,
autorica se stidi pred publikom skidati haljinu.
Njenu,
lirska subjekta u računaru oblači.
Tijesna joj je, tekst će popucati,
mora polugola
skliznuti na papir.
Neodoljiva,
ispod umjetnih afrikata sakrila je oči,
striptiz na ledu mora biti lagano izveden.
Da tekst zavrišti i pobudale zarezi
dok usne autorice i svih čitalaca,
pomahnitalo,
ljube je u svaku tačku.

Ljubavnice vjetra

Bezobrazne, a bijele,
stvarne kasperke,
viteškinje Betzovog zakona energije,
ne stide se poligamije,
već javno
iznad mora po brdima oko Zadra vode ljubav s vjetrom.
Neumorne ljubavnice naelektrisane vjetrom,
vjetroelektrane
blesave od jakih napona
bez napora mlataraju rukama ukrug.
Stalno žele
usisavati vjetar i rađati energiju.
Nije to borba ljubomornih vjetrenjača,
niti derviški odred na brdu,
već čista ljubav milovana snagom.
Oplođena vjetrom.

Žuti bager mog sina

Njegov žuti bager iskopa najdublju rupu svjetla.
To je jedina lijepa rupa na svijetu,
rupa u kojoj se sastave sve razbijene igračke,
vrednije no ikada,
zato ne žalim ni za jednom koju smo slomljenu bacili,
ili koja negdje rastavljena
ponosno čeka da se urupi u svjetlu.

Svijetom škripi i krcka lomljiva plastika,
kineska ili evropska,
svejedno
većina igračaka živi samo jedan dan.

U toj rupi svjetla sve su moguće
rastavljene,
slomljenje
pa sastavljenje igračke svijeta.
Samo plastičnih pištolja nema.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s